Plameni inkvizitori 1.dio

Kada je u nedjelju 15. siječnja 1928. »Jutarnji list« objavio prvi nastavak Plamenik križara, Marija Jurić Zagorka bila je već afirmirana autorica povijesnih romana. Tome svjedoči kontekst izlaženja koji se gotovo u potpunosti razlikovao od uvjeta u kojima je sedamnaest godina prije u »Malim novinama« tiskana Tajna Krvavog mosta, danas prvi dio Gričke vještice. Dok je 1911. Zagorka Tajnu Krvavog mosta morala objavljivati anonimno, a zasebni su sveščići i njihovo reklamiranje bili naknadni rezultat velikog interesa publike za roman, Plameni križari najavljivani su bombastičnim naslovima danima unaprijed.Sada je u predstavljanju novoga djela najvažniju ulogu igralo autoričino ime koje je, uz nekoliko senzacionalističkih mamaca, jamčilo zanimanje čitatelja: »Kakav je bio život u tom sredovječnom Zagrebu, gdje je u malom, ogradjenom prostoru bilo i više narodnosti, i plemstva, ban, herceg, gdje je bilo gradjanstva, obrtnika, trgovaca, gdje se često za duže vremena zadržavao kraljevski dvor sa sjajnom pratnjom? Zanimivi život sa svim obilježjima i sa svom romantičnošću Srednjega Vijeka, život u kojemu su divlje strasti i plemenite kreposti, mržnja i ljubav pokretale tadanje jake i tvrde ljude. Taj zanimivi život starog sredovječnog Zagreba prikazuje Zagorka živo i historijski vjerno u svom novom velikom romanu Plameni križari.